Dunav

Dunav je jedinstvena reka na evropskom kontinentu. Vekovima je istorija podunavskih naroda pisana na obalama Dunava, a tako je ostalo do današnjih dana – Dunav je tu a nekih naroda nema. Dunav protiče kroz Nemačku, Austriju, Slovačku, Mađarsku, Hrvatsku, Srboju, Rumuniju, Bugarsku i Ukrajinu. Po veličini je dvadeset sedma reka na svetu, po slivu je trideset i druga , a u Evropi je na drugom mestu odmah iza Volge. Nastaje od reka Brege i Brigaha, koje izviru u Sghwarzwaldu i spajaju se kod mesta Donauschingen, odakle teku pod imenom Dunav. Tako je u stvari velika specifičnost Dunava u tome što je to reka bez pravog izvorišta. Na ušću u Crno More Dunav stvara deltu sa tri veća rukavca čija je ukupna površina 5.500 km2 . Prema geografskim odlikama reka se deli na Gornji ( Alpski ) , Srednji ( Panonski ) i Donji ( Pontski ) Dunav.

NP Fruška gora

Fruška gora je usamljena ostrvska planina u Panonskoj nizini . Prema jugu i severu jako je razuđena planinskim i rečnim tokovima , pri čemu se od glavnog uskog grebena pružaju pojedinačni , bočni grebeni , najčešće sa vrlo strmim padinama . Lokacija , specifična geološka istorija , različiti mikro - klimatski uslovi , čine ovu planinu vrlo interesantnom i važnom za različite naučne oblasti . Zahvaljujući jedinstvenim i vrlo brojnim fosilnim ostacima flore i faune , Fruška gora se naziva i " ogledalom geološke prošlosti " . Osnovna karakteristika ove oblasti je postojanje brojnih ugroženih , retkih i zaštićenih biljnih i životinjskih vrsta . Pašnjaci i plodno zemljište , vinogradi i voćnjaci , ukrašavaju padine i niže delove Fruške gore , dok su površine koje se nalaze na visinama iznad 300 metara nadmorske visine pokrivene gustim , listopadnim šumama . Posebnu vrednost i biser Fruške gore predstavlja 16 pravoslavnih manastira , poznatih po specifičnoj arhitekturi , bogatim riznicama , bibliotekama i freskama . Fruška gora takođe krije i brojne arheološke lokalitete iz praistorijskog i istorijskog perioda . Zahvaljujući bogatstvu prirodnih resursa , predivnim krajolicima , izuzetnom šarmu i lepoti ove planine , Fruška gora je idealno mesto za odmor i rekreaciju koje će vas približiti prirodi .

Manastiri Fruške gore

Na prostoru 50 kilometara dužine i 10 kilometara širine na sremskoj planini Fruška gora , smešteno je šesnaest srpskih pravoslavnih manastira , od kojih je većina vaspostavljena kao živeća . Ova jedinstvena kulturno – istorijska celina utvrđena je za kulturno dobro od izuzetnog značaja za Republiku Srbiju 1990. godine , a predložena je i za upis na listu svetske baštine UNESCO - a . Šire područje Fruške gore od davnina je bilo bogato svetištima , a tokom 16. i 17. Veka na ovom prostoru je zabeleženo 35 manastira . Od vremena nastanka ovi manastiri nebrojeno puta su pljačkani , rušeni i napuštan , a najozbiljnije su stradali tokom Drugog svjetskog rata . Nekoliko manastira je teško oštećeno i tokom NATO bombardiranja 1999. Kao kulturne institucije svedoče o duhovnosti ovih prostora . . .

Sremska kuća

Muzej na otvorenom Kuća Savića u Neštinu . . .

Nedavno obnovljeni porodični dom Savićevih u Neštinu, iz sredine 18. veka, poznatiji kao Sremska kuća, biće okosnica budućeg Muzeja na otvorenom. Pošto je svojevremeno otkupio, a sada i vratio prvobitni izgled tog dragulja vojvođanskog narodnog neimarstva, Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture ima nameru da ga, uskoro, na najbolji način uključi u turističku ponudu ovog fruškogorsko-podunavskog kraja. Predviđeno je da u neštinsku Dolju, iz susednih beočinskih sela, Suseka i Čerevića, budu preneseni pojedini zanimljivi etno-objekti, takođe tipični za ovo sremsko podneblje.

Pravoslavna crkva u Neštinu

Crkva Sv . Kuzmana i Damjana u Neštinau , jednobrodna građevina s visokim zvonikom na zapadnoj strani , pripada velikoj grupi crkava koje stilski predstavljaju pravoslavnu verziju barokne arhitekture . Severna i južna fasada ukrašene su pilastrima povezanim lucima pod kojima su polukružno završeni prozori . Ikonostas je rezbario Marko Gavrilović sa sinom Arsenijem Markovićem 1772, a oslikao ga je 1773. ( sokl , prestone ikone , dveri , apostole i proroke ) najveći barokni srpski slikar druge polovice XVIII veka , Teodor Kračun . Ikone za neštinski ikonostas nastale su posle Kračunovog školovanja u Beču , ali se tokom prve polovine osme decenije on još uviek pridržavao ranobaroknog stila koji su mu preneli njegovi prvi učitelji Vasilije Ostojić i Dimitrije Bačević . Zlatna pozadina na prestonim ikonama , hijeratičnost položaja i suzdržanost gesta vezuju ga za prethodnu epohu ugledanja na pravoslavne poznosrednjovekovne uzore , koje napušta u narednoj deceniji kada usvaja kasnobarokna likovni izraz . Ikonu s Bogorodičinog trona naslikao je i potpisao jerej Rafailo Miloradović 1724. Tri ikone Stanoja Popovića spremljene su sa starog neštinskog ikonostasa iz 1741 , carske dveri su naslikane sredinom XVIII veka , a pevničke ikone i severne dveri , kao i božićne ikone , slikao je Stefan Gavrilović 1800.

Vinski put

Vinogradarstvo u sremu je jedno od najstarijih u Evropu. Prvi čokoti vinove loze na brežuljcima Fruške gore zasađeni su po želji rimskog cara Marka Aurelija Proba koji je bio rodom iz krajeva današnje vojvodine.Drugom polovinom XVIII veka u Beču je štampana brošura o vinima iz Srema a kasnije i vinogradarski priručnik koji je pripremilo sveštenstvo manastira Rakovac. Na vinskom putu uz desnu obalu Dunava tj. od Neština do Sremskih Karlovaca nižu se jedan za drugim prelepi vinski podrumi i vinarije u kojima možete degustirati najkvalitetnija autohtona sremska vina. Neštin, Koruška, Banoštor, Čerević . . .